INFO KUTAK

Kako je nastao selotejp?

Kao što mnogi umjesto „pasta za zube“ i dalje kažu „kalodont“, tako je i brend „Selotejp“ kod nas, ali i u cijelom svijetu postao generički – sasvim je poprimio opšte značenje i sada predstavlja naziv za svaku ljepljivu traku koju nalazimo u većini fabrika i domova.

Selotejp (Sellotape) je ljepljiva traka osjetljiva na pritisak čiji je sastav u osnovi celuloza. Služi za lijepljenje, odnosno spajanje najrazličitijih materijala: papira, kartona, plastike, pa i metala, stakla, drveta - praktično bilo čega za bilo šta, u zavisnosti od situacije i mogućnosti.

Prvi proizvod nalik selotejpu pominje se još 1845. godine, kada je dr Horas Dej, hirurg iz Nju Džerzija, osmislio ljepljivu traku osjetljivu na pritisak tako što je nanosio prirodnu gumu na tkaninu i to koristio umesto današnjih flastera.

U dvadesetim godinama 20.vijeka ljepljiva traka ušla je u masovnu proizvodnju. Naime, tada je u fabrici 3M osmišljen sličan proizvod na bazi gume kako bi se riješio danas naizgled banalan problem auto-industrije: prilikom farbanja dijelova u dvije ili više boja, prelaz između dvije boje često nije bio ravna linija. Naime, dio površine koji proizvođač nije želio da ofarba u određenu boju zaštitio bi papirom, ali papir nije potpuno prianjao, pa bi često ivica propustila nešto nove farbe. Tada prelaz iz jedne boje u drugu ne bi bio ravna linija već bi djelovao neuredno.

Selotejp su osmislili i dali mu ime 1937. godine Kolin Kininmont i Džordž Grej. Njihova traka napravljena je od gumene smole koju su nanosili na celofan, providni materijal izrađen od celuloze. Kasnije, selotejp se proizvodio u južnom Londonu u fabrici u sastavu „Dikinson Robinson grupe“, koja je bavila proizvodnjom papira i pakovanjem. Tokom Drugog svjetskog rata selotejp je masovno korišten za lijepljenje stakala kako bi manje pucalo i kako se ne bi rasipalo, a danas je ovo neizostavna sitnica koja ide uz svaki radni sto.

Materijali od kojih se proizvode 2B trake

BOPP ili polipropilen se koristi za proizvodnju jakih samoljepljivih traka koje uglavnom nalaze primjenu u industrijama, a odlikuju ga visok nivo čvrstine i rastezljivosti, dobra mogućnost kombinovanja sa različitim vrstama lijepaka i visoka otpornost na temperature. Ovaj materijal je pogodan za reciklažu i ima visok nivo ekološke prihvatljivosti, posebno u našoj paleti NRQ selotejpa sa akrilnim ljepilom koje se otapa u vodi čime je proizvod biorazgradiv.

PVC ili polivinilklorid se koristi za proizvodnju selotejpa široke namjene koje odlikuje visok nivo ljepljivosti na najrazličitijim površinama. Materijal nije pogodan za reciklažu i ima najniži nivo ekološke prihvatljivosti.

PAPIR se koristi primarno u proizvodnji zaštitnih krep traka, ali pojednih vrsta selotejpa za pakovanje poput Eco tape-a.

Vrste ljepila na 2B selotejpima i krep trakama

Acryl ili akrilno ljepilo se nanosi na polipropilenske trake kod naših NRQ proizvoda. Karakteriše ga visok nivo ekološke prihvatljivosti, jer se otapa vodom.

Prirodni kaučuk se koristi kao ljepilo na većini naših selotejpa, primarno solvent seriji. Dobija se iz posebne vrste brazilskog drveta Hevea brasiliensis.

Sintetički kaučuk ili Hotmelt je ljepilo koje se koristi za premaz našeg proizvoda PP Hotmelt 50 koji ima vrlo visok nivo ekološke prihvatljivosti. Ljepilo se proizvodi umjetnim putem poput sintetskih ulja za automobile.

2B Eko piramida

2B selotejpi rangirani prema njihovoj ekološkoj prihvatljivosti: